Često postavljana pitanja

FAQ

Često postavljana pitanja

Ovdje su neka od pitanja koja mi klijenti najčešće postavljaju tokom procesa.

Šta je to psihoterapija?

Psihoterapija je proces koji nam pomaže na putu upoznavanja sopstvene ličnosti i potreba, osvještavanja sebe, blokada koje nam otežavaju u svakodnevici. 

Psihoterapija je proces koji nam pomaže u promjeni dubokih uvjerenja, obrazaca mišljenja i emotivnog reagovanja koji neefikasno utiču na kvalitet života.

Psihoterapija je mjesto na kome učimo kako živjeti u skladu sa sobom, na kome otkrivamo našu autentičnu ličnost, i osnažujemo našu ličnost, što nam pomaže da učinimo naš život kvalitetnijim.

Šta je to važno u psihoterapijiskom procesu?

Prije svega u procesu psihoterapije važno je da se klijent osjeća sigurno , da odabere terapeuta za koga osjeća da mu odgovara i sa kojim se osjeća sigurno i prihvaćeno. Prirodno je da svaki terapeut kao ličnost neće odgovarati svakom klijentu. Ako ne pronađete takvog terapeuta iz prve, ne brinite se, u redu je istraživati, i ponekad je potrebno vrijeme da pronađemo terapeuta koji nam odgovara. U psihoterapijiskom radu odnos terapeut – klijent je ključan, i upravo iz tog razloga je važno dati sebi vremena da pronađete terapeuta koji vam odgovara i sa kojim se osjećate sigurno.

Druga važna stvar je kontinuitet. Da bi psihoterapijiski proces bio efikasan potreban je redovan rad i kontinuitet. Dinamiku rada dogovaraju terapeut i klijent prema potrebama i mogućnostima klijentima, kao i stanja u kome je klijent trenutno. 

U psihoterapijiskom procesu veoma je važna i odgovornost. Odgovornost za proces i uspijeh je 50% na terapeutu, 50% na klijentu, drugim riječima, veoma važno je imati svijest o tome da ni jedan terapeut nema magični štapić koji će da riješi sve probleme klijenta. Da bi došlo do napretka, veoma važno je da klijent aktivno učestvuje u procesu, da je iskren, otvoren, i primjenjuje ono naučeno tokom procesa.

Da li je moja privatnost na psihoterapiji sigurna?

Privatnost i sigurnost informacija klijenta na psihoterapiji je potpuno zagarantovana.  Sigurnost podataka klijenta je regulisana etičkim kodeksom, gdje su psihoterapeuti obavezani da podatke klijenata i sve informacije zadrže za sebe. Sve što ispričate Vašem psihoterapeutu ostaje isključivo između Vas i terapeuta. 

Slučajevi u kojima ovo pravilo ne vrijedi, jesu kada klijent predstavlja opasnos po sebe ili druge ljude, te kada je psihoterapeut pozvan od strane institucija: suda ili policije da da izjavu.

Šta to može da uspori psihoterapijiski proces i čini prepreke?

Psihoterapijiski proces često usporavaju otpori. Otpori su prirodan dio procesa. 

Naš psihički sistem između ostalog sadrži i mehanizme odbrane koji su tu da nas “zaštite” od misli, emocija, uvjerenja koja su neugodna za nas. Iz tog razloga mehanizmi odbrane iskrivljavaju našu svijest, i  način na koji tumačimo sebe i okolinu.

Kada su otpori aktivni, strpljivo stvaramo sigurno i podržavajuće mjesto za osobu, informišemo je i dajemo podršku, sve dok

se osoba ne osjeti dovoljno sigurno i dok njen sistem ne bude spreman da “spusti” otpore. Otpore ne rušimo na silu, već jačamo osobu, njena kapacitete i stvaramo prostor na kome će osoba biti spremna i sigurna da se pozabavi ključnim i nerijetko bolnim temama.

Koliko treba da idem na psihoterapiju?

Ovo je pitanje na koje nažalost ni jedan psihoterapeut nema odgovor. Svi smo mi izuzetno autentične osobe, sa različitim iskustvom i potrebama, te je za svaku osobu trajanje psihoterapijiskog procesa individualno, i nije moguće predvidjeti koliko će da traje.

Na psihoterapijiski proces utiče puno faktora, a neki od njih su: stanje u kome je osoba, cilj koji osoba želi da postigne i kapaciteti kojima osoba raspolaže u trenutku polaska u proces, prethodna iskustva osobe, obrasci koje osoba posjeduje. 

Ponovo ponavljam, nije moguće unaprijed predvidjeti trajanje procesa, za svaku osobu je individualno. Pored toga, ono što nam teorija i praksa pokazuju jeste da kada je u pitanju duboki psihoterapijiski proces promijene uvjerenja i emotivnog iscjeljenja, ovaj proces je nerjetko i višegodišnji.

 

Na psihoterapiji se često susrećem sa jednim nerealnim očekivanjem klijenata, a to je da psihoterapeut ima magični štapić kojim će da riješi sve klijentove probleme. Ovo očekivanje je razumljivo, naravno kada nas nešto muči ili nepovoljno utiče na nas, prirodno je da imamo potrebu da što prije to stanje promijenimo. S druge strane ovo očekivanje je potpuno neispravno.

Terapeut nije osoba koja čita misli i ima super moći. Iako znamo puno toga o ponašanju i emocijama ljudi i o psihičkom sistemu, terapeutu je potrebno da svaku osobu upozna sa njenim autentičnostima, i da za svakog klijenta kreira baš onakav proces kakav mu je potreban.

Takođe, neki obrazac koji primjenjujemo godinama, i koji je osnažavan godinama time što smo ga ponavljali, nije moguće tek tako zamjeniti novim. Iz ovih razloga, i još mnoštva faktora, u praksi psihoterapija je proces koji zahtijeva vrijeme.

Pri ulasku u proces, važno je da budete nježni prema sebi i date si vremena.

Ilustracija psihoterapijiskog procesa

Psihoterapija je integrativni proces. Šta to znači? Zamislite da ste došli kod terapeuta i vaš je cilj da imate veće samopouzdanje. Kako kroz proces do većeg samopouzdanja? U našem sistemu postoji dosta stavki koje utiču na samopouzdanje, na primjer važno je ispitati kakva je unutrašnja kritika, da li sebe kritikujete nazivajući se pogrdnim imenima? Kakva je vještina emotivne regulacije? Da li vas emocije preplave i osjećate se bespomoćno? Da li možete da postavite ljudima granice, da kažete ne? Da li izražavate svoje mišljenje bez da razmišljate o tome kako će drugi da misle o vama? Da li si dozvoljavate da pravite greške ili ste perfekcionista? I još mnogo pitanja bi vam sada mogala postaviti, o unutrašnjim procesima, koji utiču na samopouzdanje. 

Da bi “podigli” vase samopouzdanje moramo prvo da postignemo sve gore nabrojane podciljeve, a to je da naučite da budete podržavajući prema sebi i konstruktivno se kritikujete, da naučite da postavljate granice, da si dozvolite da pravite greške i da se osjećate oke sa tim. Ovo su sve sitni koraci, koji su u procesu klijentima ponekad neprimjetni, a veoma su važni. Zbog toga je psihoterapija ponekad frustrirajuća, jer radite i radite, a ne osjećate da vam je samopouzdanje veće. Klijenti mi znaju reći “pa da, postavljam ja sada granice, ali i dalje se ne osjećam samopouzdano”. Da bi se osjetili samopouzdano, potrebno je da se svi ovi gore pobrojani obrasci integrišu, a to zahtijeva vrijeme.

Kontaktiraj me i zakaži svoj termin!

Kontaktiraj me kako bi dobio/la sve potrbene informacije.