Skip to content Skip to sidebar Skip to footer

Psihoterapija sa konjima – moja priča

Evo naše priče

Životinje su oduvijek bile moja velika ljubav, pa sam u jednom trenutku odlučila da se bavim jahanjem. Na mom prvom jahanju, dočekao me Admiral – moj prvi susret s konjem bio je upravo s njim. Odmah sam se zaljubila u ovaj sport i počela ispitivati trenera kako bih jednog dana mogla kupiti konja. Pitala sam o proceduri dovođenja konja iz inozemstva, gdje se kod nas mogu pronaći dobri konji i kako se kreću cijene.

Tada mi je trener spomenuo da se u našem klubu prodaje sjajan konjić – mlad, psihički zdrav, i što je najvažnije, rođen u klubu. Govorio je o Admiralu. Sljedeći put kad sam došla na čas, trener mi je doveo Admirala da ga probam jahati i vidim sviđa li mi se.

Prvo iskustvo jahanja s Admiralom

Admiral je krupan i snažan konj, zbog čega ga ne jašu početnici. A ja sam bila na tek šestom času. Na prvom času smo samo šetali da osjetim kako je sjediti na konju, ali jahanje s Admiralom bilo je potpuno drugačije iskustvo.

Na času nas je jahalo šestoro u krugu u manježu (prostor namijenjen za jahanje). Bila sam druga u koloni, a Admiral je stalno ubrzavao. Nisam imala dovoljno znanja ni vještine da ga zadržim i pratim, pa mi je jedna noga ispala iz uzengije. Dok sam pokušavala vratiti nogu, pokušala sam dozvati trenera, ali kako me nije čuo, povisila sam ton. Nažalost, to je bila velika greška – konji su izuzetno plašljive životinje, posebno mladi konji poput Admirala.

Admiral se uplašio i počeo panično galopirati po manježu. U tom trenutku ispala mi je i druga noga iz uzengije, kao i dizgini, što znači da više nisam imala nikakvu kontrolu nad konjem. Pojma nemam kako sam ostala na konju. Za mene je to bilo izrazito strašno i traumatično iskustvo. Osjetila sam potpuni strah i bespomoćnost, prepuštena životinji koja je brža, jača i teža od mene.

Admiral i ja

Prevazilaženje straha

Narednih mjeseci imala sam veliki strah od jahanja. Moje tijelo bi treperilo i osjećala bih snažne senzacije kada bih sjela na konja. Iako sam svjesno znala da je sve bilo rezultat nedostatka vještine i da to mogu savladati, moje tijelo se nije osjećalo sigurno. Imala sam vrtoglavicu, pritisak u grudima, gubila dah i povremeno osjećala mučninu.

Sljedećih nekoliko mjeseci provela sam radeći na prevazilaženju ovog straha i proradi traumatičnog događaja. Ipak, iz meni nepoznatog razloga, odlučila sam kupiti Admirala, uprkos strahu i lošem iskustvu s njim. Od tog trenutka počeli smo rasti zajedno.

Admiral kao ogledalo mojih emocija

Konji su izrazito visokosenzitivne životinje koje reflektuju naše emocije. Svaki put kada bih se pojavila s osjećajem straha, Admiral bi ga prepoznao. Izazivao me, ali istovremeno pružao podršku da savladam strah i izađem iz zone komfora. Kada bih ušla u njegov boks da ga spremim i stavim uzdu, često bi me gurao glavom, otimao se i pravio nemir. Međutim, kada bi u njegov boks ušao neko ko nije osjećao strah, Admiral bi stajao mirno.

Također, tokom zajedničkog jahanja, bio je reaktivniji i plašljiviji nego inače, reflektujući moj strah. Prošli smo dug proces zajedno, i bio je nevjerovatan saradnik na mom putu suočavanja s emocijama.

Lekcije koje sam naučila

Kroz iskustvo s Admiralom naučila sam da pustim potrebu za kontrolom, da se prepustim i razvijem povjerenje u drugo živo biće. Konji su me naučili kako da se opustim i bolje povežem s vlastitim emocionalnim svijetom. Iskusila sam terapijski učinak koji konji i jahanje mogu imati na ljude.

Danas, Admiral i ja rastemo zajedno, svaki dan sve više. Zahvaljujući njemu, naučila sam suočavati se sa strahovima, prevazilaziti granice i bolje razumjeti sebe.

Za mene je jahanje počelo kao hobi. Znala sam da su konji terapijske životinje, te da postoji psihoterapija sa konjima, ali nisam se pretjerano bavila time. Na ličnom iskustvu osjetila sam brojne benefite i efikasnost konja kao psihoterapijiskih saradnika, stoga sam počela da se bavim psihoterapijom sa konjima.

Za koga je to psihoterapija sa konjima?

Psihoterapija sa konjima je i za djecu i odrasle. Donja starosna granica je 8 godina. Za ovaj proces je prosto potrebno motivacija i volja.

Psihoterapija i kontakt sa konjima je neverbalni, izrazito kreativan rad. U ovom procesu su angažovana sva naša čula. Ljudi su kompleksna bića koja imaju više nivoa primanja i obrade informacije. Verbalni način obrade je izrazito moćno sredstvo, pa i nužno u procesu, ali često se pokazuje da je verbalna obrada nedovoljna za potpunu integraciju. Stoga su konji korisni saradnici jer nam pružaju integraciju našeg iskustva tako što aktiviraju sva naša čula u procesu.

Koje benefite nam donosi psihoterapija i kontakt sa konjima?

  1. Učenje autoriteta i postavljanje granica – u kontakte sa konjima je veoma važan autoritet i granica, koji se postavlja kroz odlučnost, odvažnost i jasnoću, nikako kroz grubost i nasilje. U odnosu na konje prosto smo izazvani da postavimo granice, jer u suprotnom možemo da budemo ugroženi, te je sama ova postavka veoma podržavajuća za naš sistem da se odvažimo ka postavljanju granica. Kada ovo iskustvo doživimo s konjima, dobijamo dobru osnovu da granice počnemo da postavljamo i u odnosu na druge ljude.
  2. Puštanje kontrole – u životu generalno imamo samo prividni osjećaj kontrole. Da, na neke stvari možemo da utičemo, ali kada pogledamo širu sliku, generalno, nemamo kontrole. Kontakt sa konjima i jahanje je odlična simulacija upravo ovoga – nemamo potpunu kontrolu. Kontakt sa konjima nas podstiče da pustimo kontrolu, da prihvatimo da ne možemo sve da kontrolišemo, te da se osjećamo i dalje sigurno i prijatno.
  3. Povjerenje – povezivanje sa životinjom, posebno konjima je jedna posebna vrsta konekcije. Ovaj odnos nas uči povjerenju, te da se prepustimo drugom živom biću, i “postanemo jedno”. Ovo iskustvo je korisno da prenesemo i na druge odnose, gdje ćemo znati svoju granicu, dati povjerenje drugima, biti otvoreni prema drugima, a pri tome se ne ugrožavati ili ne osjećati ugroženo.
  4. Asertivnost
  5. Jačanje samopouzdanja
  6. Jačanje empatije
  7. Bolja kontrola impulsa
  8. Bolja emotivna regulacija
  9. Osnaživanje vještine poboljšanja problema
  10. Jačanje tolerancije na stres

“Rado bi probao/la, lijepi su konji, ali se bojim”

Ovo je rečenica koju često čujem od ljudi, a ono što ja kažem, jeste da je to upravo razlog više da pokušaju. Naravno, izuzetno je važno biti nježan prema sebi i poštovati vlastite granice, ali i uz sve to polako se izlagati van zone komfora. Kako ja vidim, jedini način da se razvijamo jeste da upravo prevazilazimo strahove, unutrašnje blokade, barijere, i upravo to je ono što gradi naše samopouzdanje i osjećaj slobode. Veoma važno je da naš život i odluke ne kontrolišu lični strahovi, predrasude i pretpostavke, već slobodna volja.

Hrabrost nije odsustvo straha. A mi smo tu da vam na siguran način pomognemo da se suočite sa strahom.

Go to Top