Ovaj sindrom je prvi opisao psiholog Herbert Freudenberg. Herbert je govorio o tome, da je burnout stanje do koga dolazi tako što postajemo iscrpljeni pretjeranim zahtjevima koji prevazilaze naše resurese. Vremenom je definicija proširena, te burn out ili na našem jeziku sindrom sagorijevanja, podrazumijeva stanje fizičke, mentalne i emotivne iscrpljenosti koje je prozuzrokovano dugotrajnim stresom, sa kojim osoba ne može da se nosi. Stres se ne odnosi samo na stres u poslovnom okruženju, sa čime često povezujemo burout, već i na stres, uznemirenost, frustraciju koja dolazi iz prijateljskih, partnerskih ili porodičnih odnosa ili bilo kog drugog konteksta. Burnout uključuje osjećaj emotivne preplavljenosti, kada se osjećamo “iscijeđeno”, i kada smo u nemogućnosti da ispunjavamo obaveze, očekivanja, kao i vlastite potrebe.
Koji su to simptomi burnout-a?
- Emotivna iscrpljenost
Da li ste ikada osjetili da ste na ”krajnjoj granici” snage, da je ekstremno teško raditi, čak i u malim količinama. Burnout može da vodi do letargije, nesposobnosti za suočavanje sa svakodnevnim obavezama, i sveukupnog utiska da ste “emotivno iscjeđeni”. Kada smo emotivno iscrpljeni, osjećamo se slabo, bespomoćno, kao da nemamo kontrole nad vlastitim životom. Emotivna iscrpljenost se manifestuje kao jedan oblik umora, ali to nije onaj umor koji će da nestane ako obezbijedite sebi osam sati kvalitetnog sna, ili odete na godišnji od sedam dana. Koliko god da se odmaramo ili spavamo, prosto nije dovoljno da bi se odmorili i “napunili baterije”. Aktivnosti koje su nam nekada bile opuštajuće i kroz koje smo se odmarali, sada predstavljaju dodatni teret, i izvor su pritiska, te nas umaraju još više.
2. Izolovanost od drugih ljudi
Odbijate pozive na druženja ili različite događaje? Primjećujete da ne odgovarate na pozive i poruke jednako brzo kao što ste ranije? Ovo može da bude znak početka burn out-a. U rain fazama burnout-a ljudi se više izoluju, i osjećaju da im druženje i razgovori sa drugim ljduima postaju teški i uzimaju više energije. Takođe, postajemo iritabilniji, iako se iznerviramo i ljudi nam sve više “idu na živce”. Iz ovog razloga počinjemo da pronalazimo različite načine i razloge da izbjegavamo interakciju sa ljudima.
3. Izbjegavajuća ponašanja
Fantazije
U ulozi izbjegavanja neki koriste fantazije. Možda dok ste na poslu ili u školi, uhvatite sebe kako razmišljate o tome da ste negdje drugo. Nošenje sa velikom količinom stresa duži vremenski period, dovodi do otežavanja ili potpuno onemogući održavanje pažnje i koncentracije na zadatku koji je pred nama. Postaje lakše maštariti da smo na odmoru, ili kod kuće u krevetu. Često maštamo o scenarijima koje bi željeli da se dese, ali ne preduzimamo akcije kako bi ih ostvarili.
Alkohol, droge i emotivno prejedanje
Drugi ljudi pak u izbjegavanju pribjegnu emotivnom prejedanju/drogama i/ili alkoholu kako bi smanjili količinu stresa i neugodnih emocija, što lako može da dovede do ovisnosti. Primjećujete da više i češće jedete ili konzumirate alkohol kada se osjećate neprijatno, ili kada vam je dosadno? Ovo je upravo znak izbjegavajućih ponašanja, koja nam donose privremeno olakšanje, ali na duže staze su veoma neefikasna i štetna.
4. Slabljenje efikasnosti – pad koncentracije, fokusa, motivacije…
Burn out utiče I na efikasnost osobe u poslu. U burnout-u su psihičke funkcije kao što su pamćenje, fokus i koncentracija i motivacija snižene.
Primjećuješ li da praviš više grešaka, posebno u stvarima koje znaš? Zaboravljaš stvari i informacije, i imaš osjećaj da teže pamtiš? Teško ti je da otpočneš nešto, kao i da završiš do kraja? Radite, radite i radite, obavljate obaveze, postižete ciljeve, brinete o drugim ljudima oko vas, i nemate vremena za predah? Organizuješ vrijeme jer “to tako treba”, neko želi tako, bez da se oslanjaš na vlastite potrebe i interese? Kada manje brinemo o sebi, i ne pravimo prostora za stvari koje nas emotivno ispunjavaju, koje nas zabavljaju i u kojima uživamao, teško je na duže staze održavati efikasnost u poslu i drugim obavezama koje zahtijevaju pažnju, fokus i kocentraciju. Slično kao što je sportistima potrebno da se odmore nakon napornih treninga, tako je i svakoj osobi potreban odmor i “izduvni ventil” kako bi se oporavila.
5. Ne osjećate se dobro
Da li ste se nekada zapitali zašto se osjećate umorno, uprkos tome što ste se naspavali, imali slobodan dan, ili upravo se vratili sa odmora? Osjećate bol u stomaku, ili neki drugi fiziološki neobjašnjiv simptom, odlazite kod doktora, ali vam govore da je sve u redu. Primjećujete da ste češće bolesti nego ranije?
Nošenje sa veikom količinom stresa može da oslabi vaš imuni sistem. Pored toga, mnogi simptomi su psihosomatski, kao odgovor psihičkog sistema na stres. Stres takođe može a utiče na druge fizičke aspekte, koji dovode do bola i umora. Fraga & Leg su pokazali u istraživanju iz 2019. godine da burnout može da potpuno iscrpi našu energiju i oslabi imuni sistem, i učini nas osjetljivim za različite infekcije, viruse i prehlade. Pored toga, burnout može da pojača depresiju i anksioznost, kao i druga mentalna stanja. Štaviše, burnout ima nekoliko faza, te ukoliko se ne tretira ovo stanje, može da preraste u depresiju, koja je ujedno i poslednja faza burnout-a.
6. Pesimističniji ste nego ranije
Burnout može toliko da nas iscrpi, da dovodi do pesimističnijeg pogleda na svijet i život. Ovo često dovodi do pada samopouzdanja, kao i razvoja nepovjerenja prema bliskim osobama.
7. Iritabilnost
Ljudi oko tebe ti idu na živce? Veoma lako se iznerviraš? Stvari koje ti ranije nisu smetale, sada te nerviraju? Burnout je stanje emotivne iscrpljenosti. Šta to znači? Prije svega, znači da ste puno “gutali”, da ste radili stvari koje nisu u skladu u vama, da ste prelazili vlastite granice u poslu, u količini obaveza i očekivanja koje zadajete sebi, da ste ćutali kada ste trebali da pričate, da niste postavljali granice i govorili ne za stvari koje vam nisu u redu, da ljudima oko vas niste izražavali ljutnju, da niste plakali kada ste trebali. Zamislite sebe kao čašu, svaki put kada nešto ne izgovorite, kada ne postavite drugima granicu, kada ne pustite suzu kada vam je potrebno, kada pređete svoju granicu i natjerate se da uradite nešto, u tu čašu se naspe određena količina vode. Vremenom, voda dođe do vrha čaše. Svaka kap koja se naspe u čašu počne da je preljeva. Svaka sitnica oko vas, svaka riječ koju neko oko vas kaže može da bude ta kap, i vi kipite. Kipite jer nemate kapacitet da se nosite ni sa najsitnijim bezazlenim stvarima.
Iritabilnost se ispoljava na više načina. Jedan od njih je burno reagovanje. Lako planete, ne uspjevate da se suzdržite da ne povisite ton, da uputite neki komentar, zbog kog će vam kasnije biti krivo, započnete konflikt. Drugi način je da vas ljudi, određeni postupci i situacije nerviraju, osjećate da je vrlo lako da vas neko ili nešto iznervira i utiče na vaše raspoloženje, ali ne izražavate nezadovoljstvo i ljutnju, povlačite se i zadržavate te osjećaje za sebe.
8. Osjećate se “isključeno od svega”
Da li prolazite kroz dane, obaveze, i sve druge aktivnosti kao na autopilotu? Osjećate li kontinuiran doživljaj odvojenosti od sebe? Jedan od simptoma koji može da se javi uz burn out jeste disocijacija. Ljudi koji doživljavaju disocijacijusu najčešće ljudi koji su proživjeli neku traumu. Ljudi kod kojih se javlja disocijacija doživljavaju emotivnu obamrlost, odnosno osjećaju se kao “ravna crta”, ili osjećaju prazninu, kao da posmatraju svoj život, ili sebe u nekim situacijama “sa strane”. Takođe prisutan je i osjećaj bespomoćnosti i nesposobnosti da preuzmu kontrolu i akcije koje žele u svom životu. Disocijacija se nerijetko javlja i u sklopu burn outa, kao mehanizam odbrane. Da ne bi osjećali stres i neugodne emocije koje on budi u nama, naš sistem stvori disocijaciju kako bi nas odvojio od tog neugodnog iskustva.
9. Nedostatak motivacije
Od motivacije sve što je ostalo je samo sjećanje na prošlost u kojoj ste bili motivisani. Ranije ste bili veoma motivisani i postizali rezultate i ciljeve koje ste željeli, a sada prosto ne možete da se natjerate da otpočnete nešto, koliko god da to želite, ili ste čak i izgubili želju da radite bilo šta. Upravo ovo je znak burn outa, koji je iscrpio vas, vašu motivacijui učinio vas ravnodušnim i nezaintetesovanim.
10. Izgubili ste strastvenost
Glavna razlika između osobe koja je u burn out-u i osobe koja je prosto nezainteresovana, je ta što je osoba koja je sagorjela, ranije imala svoju strast ili strasti, i bila veoma strastvena prema stvarima koje radi, ali trenutno ima poteškoću da uživa u tim istim stvarima, i teško joj je da nađe interes i uživa u nečemu. Ponekad dolazi i do toga da stvari koje smo voljeli počinjemo da mrzimo i osjećamo jaku odbojnost prema njima, zbog iscrpljenosti koju osjećamo, i “guranja sebe do ruba” bilo u poslu, radu, učestvovanju u teškim emotivnim odnosima.
11. Često ste neraspoloženi
Imate poteškoća da kontrolišete svoje emocije, posebno ako to nijie bio slučaj ranije. Ranije ste uspijevali da ljutnju i nezadovoljstvo zadržite za sebe i niste ove emocije ispoljavali ljudima, a sada ne možete da se iskontrolišete da ne date neki sarkastični kometar ili čak povistite ton? Ranije niste puštali ni suzu pred drugima, a sada briznete u plač bez kontrole i teško vam je da se zaustavite. Ovo su sve stanja koja dolaze uz burnout. Poteškoće kontrole emocija, o kojima ovdje pišemo, odnosno nedostatak emotivne regulacije, kako mogu da budu simptom burnout-a, tako može da bude i jedan od glavnih uzroka burnouta.
Neraspoloženje se manifestuje u vidu pesimističnog pogleda na svijet koji je prethodno pomenut. Osjećate nezainteresovanost, mrzovolju, melanholični ste, ili ljuti na sebe i život što niste srećni, kao i drugi ljudi što vam djeluju srećno. Stoga teško vam je da se radujete, da budete uzbuđeni i da pravite planove za budućnost.
12. Zanemarivanje brige o sebi
Dolazi do promjena u obrascu ishrane i spavanja. Prestajete da brinete o svom izgledu i higijeni. Više vam nije važno da izgleda dobro kao ranije. Ponekada ne marite ni da li vaša odjeća prljava. Ne brine o ishrani. Prosto zaboravite da jedete, ili ne njegujete zdrave navike ishrane, jedete nedovoljno i neredovno ili se pak prejedate.
13. Prokrastinacija odnosno odlaganje
Obaveze se gomilaju I često ste u zaostatku. Odlažete početak rada i određenih aktivnosti, imate poteškoća da privedete određene poslove i zadatke kraju.
Burnout dovodi i do fizičkih simptoma:
- Umor
O umoru sam pisala već u tekstu, pod simptomom “emotivna iscrpljenost”. Iako je ovaj umor fizičke prirode, on se odražava i na emotivno stanje osobe. Ovaj umor nije povezan sa količinom posla koji treba da uradite. Hroničan stres uzima puno energije, te naša psiha i tijelo postaju umorni. Ovo često dovodi do poremećaja u spavanju, promjena u apetitu, i takođe proizvodnje povećane količine kortizola (hormon stresa). Ove manifestacije nas još dodatno iscrpljuju, i one produbljuju začarani krug u kome se nalazimo. Robert Jester u svojim istraživanjima objašnjava da burnout dovodi do ekstrtemne iscrpljenosti, koja ne može da se umanji spavanjem i fizičkim odmorom.
2. Želja za slatkim
Ovo je upravo način na koji naše tijelo obnavlja potrošnju glukoze. Unošenje glukoze, u velikim količinama, bez njene potrošnje, stvara problem na duže staze. Ovaj proces se često završava dijabetesom tipa 2, koji se javlja kada tijelo počne da odbija inzulin. Tijelo koristi šećer, odnosno glukozu, kao “gorivo” u borbi protiv opasnosti koja je izazvala stres. Problem postaje upravo kada smo zaglavljeni u krugu, u kome ne vidimo način kako da se izborimo sa stresorom, i kada se vidimo kao bespomoćnim. Tada nam želja za slatkišima i određenom vrstom hrane raste, mi ih obično i konzumiramo, ali taj krug se ne završi, odnosno ne dođe do potrošnje. Takođe, naše tijelo i mozak ne prave razliku između toga kada je stresor takve prirode, da nam je potrebno dodatno “gorivo” da se izborimo sa njime, a kada je stresor takve prirode da nam to nije potrebno, ili prosto kada ne postoji način da se izborimo sa stresorom. Naš sistem prosto pokreće automatsku reakciju – potreba za hranom, što nam onda donosi kratkotrajno zadovoljstvo, a uz to često dugoročne poteškoće. Savladavanjem vještine emotivne regulacije gubimo potrebu za hranom kao sredstvom za smirenje, odnosno privremenim regulisanjem. Kada se naš emotivni sistem posloži, kada naučimo da se regulišemo, i “ispraznimo našu emotivnu čašu” tada i prestaje potreba za emotivnim prejedanjem.
3. Jake glavobolje
Psiholog dr Adam Borland piše o tome da jake glavobolje jesu posljedica stresa i burnouta, ali takođe mogu biti posljedica i promijena u ishrani. Kada smo pod jakim stresom, dolazi do promijena u našoj ishrani, zaboravljamo da jedemo ili prosto nemamo apetita, te pijemo i veoma malo vode. Ili jedemo velike količine hrane, odnosno prejedamo se, što naše tijelo ne može da preradi i dolazi do hormonskog disbalansa, posebno ukoliko konzumiramo brzu hranu ili previše slatkog. Ova način ishrane može da bude razlog jakih glavobolja.
4. Visok krvni pritisak
Visok krvni pritisak je i posljedica, ali i znak burnout-a. Kada je posljedica, javlja se zbog hrane koju konzumiramo. Kao znak burnout-a javla se usljed hroničnog stresa. Stres dovodi do povremenih skokova krvnog pritiska koji mogu da oštete vene, srce i bubrege. Takođe, poremećeni hormoni mogu da oštete arterije, što dovodi do bolesti srca. Jeste li ikada osjetil kako vas probada u grudima? Ili kako vam trne lijeva ruka, pa odmah pomislite na srčanu udar. A nakon detaljnih pretraga i posjeta ljekaru kažu vam da je sve u redu? Ovo je jedan od čestih načina na koji naše tijelo reaguje na stres. Pored toga, ako imate visok krvni pritisak koji nije regulisan, postoji povećan rizik od srčanog udara i drugih bolesti srca.
5. Stomačni problemi
Burnout često opterećuje crijeva, i često dolazi do upale crijeva. Česti fizički simptomi uz burnout su čirevi u stomaku, sindrom iritabilnih srijeva, gastritis itd. Istraživanja nam potvrđuju vezu između mentalnog, emotivnog stanja i naših crijeva. Kada smo pod stresom, naše tijelo zaustavlja probavu da bi proizvelo više energije. Ako smo hronično i duži vremenski period pod stresom, nemamo pravilnu i potpunu probavu, što dovodi do stomačnih problema, kao i poteškoća sa gubljenjem ili dobijanjem na kilaži.
6. Insomnia
Insomnija nastaje onda kada sve naše brige nosimo na spavanje sa nama. Možda se ove brige prožimaju kroz vaše misli, te ne znate kako da ih se oslobodite, a možda prosto vam nije jasno zašto ne možete da zaspite, sve djeluje dobro. Ponekad zaboravimo da naš um ne čini samo svjesni dio, već da imamo i nesvjesni, koji je za našu svijest neistražen i nepoznat. Neke informacije, emocije ili brige, iako nisu u polju našeg svjesnog, ne znači da ne djeluju iz nesvjesnog dijela. Sve dok ne istražimo naš nesvjesni um, ne upoznamo i ne osvijestimo sebe i svoje unutašnje procese i obrasce, naš nesvjesni um ima puno jači uticaj na nas, i kontrolu nad našim ponašanjima, emocijama i mislima.
Ono što je karakteristično kod burnout sindroma je da se ovi simptomi javljaju postepeno, i postepeno se i pojačavaju, te ih nekada u samom početku razvoja prosto i ne primijetimo. Burnout se razvija u fazama. Svi siptomi koje sam nabrojala prethodno, kao što je gubitak interesa i motivacije, posebno za stvari koje volimo, osjećaj odvojenosti od sebe, kao i od okoline i ljudi, i ostali, ne dešavaju se preko noći. Istraživanja pokazuju da postoji pet glavnih faza u burnout sindromu. U svakoj fazi se pojačava ozbiljnost simptoma, i eventualno dolazi do pojave novih simptoma.
Važno je širiti znanje i informacije o ovom sindromu, jer je težak za tretiranje, a ljudi zapadnu u petu fazu, jer prosto ne mogu da prepoznaju šta im se dešava i miješaju ovo stanje sa drugim stanjima, najčešće sa lijenosti. Lijenost, je etiketa, ne osobina, stoga ću se ovom temom baviti u nekom od narednih tekstova. Ovdje ću samo naglasiti da postoji velika razlika između burnouta i “lijenosti”.
Koje su to faze burn – outa?
- Honeymoon faza – faza “medenog mjeseca”
- Početak stresa
- Hroničan stres
- Burnout
- Habitualni burnaout – odnosno faza gdje ovo stanje prerasta u afektivni poremećaj, odnosno depresiju
1. Faza medenog mjeseca
Prva faza naziva se faza medenog mjeseca. U ovoj fazi nema apsolutno nikakvih znakova izgaranja, umjesto toga, osoba je puna entuzijazma, predanosti i radosti u svom poslu/odnosima. Vrlo je produktivna i prihvata svaki mogući zadatak i priliku da da sve od sebe. Osjeća se kreativno, optimistično i puno energije, a da bi dokazala i usavršila svoje vještine, možda će na svoja pleća preuzeti više nego što bi trebala.
Ovo mjesto je izrazito inspirišuće i bilo bi idealno ostati ovdje zauvijek! Ali budite oprezni kada ste u ovoj fazi. Rizičan aspekt faze medenog mjeseca jest ako ne spriječite pretjerani rad i ne usvojite strategije za opuštanje i odmor, ili se unosite u neki odnos gdje dozvoljavate da gubite sebe, prelazite svoje granice, zanemarujete svoje potrebe, želje i podređujete se drugoj strani, ovo može preći u sljedeću fazu prije nego što to shvatite šta se dešava.
2. Pojava stresa
Napredujete u sljedeću fazu kada postupno počnete primjećivati da su neki dani stresniji od drugih. Nedostaje vam vremena za lične potrebe, a rjeđe se viđate s porodicom i prijateljima. Druženja sa ljudima vam postaju naporna, osjećate se nezainteresovano, mrzovoljno i umorno. Posao bi vam mogao postati najvažnija stvar u životu, aspekt u koji ulažete najviše snage i napora, dok neki od nas se ne posvećuju poslu, već se povlače u svoj unutrašnji svijet misli i fantazije. Neki rani znakovi stresa mogu vam početi smetati, manifestirajući se kao nesposobnost fokusiranja i koncentracije, glavobolje, tjeskoba, promjena apetita, pa čak i visoki krvni pritisak. Ove prve znakove često zanemarimo tako što govorimo sebi da nam je loš dan, period, da se ne trudimo dovoljno, da smo se samo prehladili. Ako u ovom trenutku ne napravite pauzu, ne odmorite se, ne date sebi prostora za sebe, i ne date sebi prostor da sumirate gdje su vaše želje i potrebe, da li se previše ulažete u posao koji radite, da li ste u odnosu u kome ne osjećate da dobijate nazad ono što vam je potrebno od osobe, ulazimo u sledeću fazu.
Šta nas to često uvede, konkretno iz ove faze, u sledeću fazu?
Upravo naši unutrašnji obrasci i uvjerenja!
Ukoliko osoba ima razvijen obrazac, na primjer, perfekcionizma, koji je u ulozi toga da nam nadomjesti osjećaj da smo korisni, uspješni i dobri, jer upravo ova osjećanja nam govore “da ja vrijedim, ja sam okej”. Osobe sa temeljnim unutrašnjim uvjerenjima kao što su “ja ne vrijedim”, “nisam dovoljno dobar”, “ne zaslužujem ljubav” (ova uvjerenja su uglavnom nesvjesna), razvijaju perfekcionizam koji im služi kao mehanizam da sebi stvore prividan osjećaj “ja vrijedim”, jer ove osobe se osjećaju da vrijede, da su dovoljno dobre i da će ih neko voljeti samo kada su korisne, kada su produktivne, kada doprinose, kada postižu uspjehe, ili ako zadovoljavaju neki drugi uslov koji su sami sebi postavili, ili koji im je okolina postavils. I kako je to perfekcionizam problem? Perfekcionizam nosi sa sobom visoka očekivanja koja su često nerealna i neostvariva, osjećaj da nikad nije dovoljno dobro, nikada niste dovoljno zadovoljni kako ste nešto uradili, uvijek može bolje, i kada se postigne jedan cilj prelazi se na sledeći, bez uvažavanja, pohvale i osjećaja zadovoljstva za prethodno postignuto. Osobe sa perfekcionizmom, i sa svim načinom ponašanja, mišljenja i osjećanja koje perfekcionizam sa sobom nosi, neće biti u stanju da prepoznaju kada rade previše, jer kompletna ponta perfekcionizma je “daj još, može bolje”. I kada prepoznaju, neće imati dovoljno kapaciteta da se zaustave, jer stati znači “onda ne vrijedim, nevaljam i nisam dovoljno dobar, ostaću neprihvaćen, sam i neostvaren”. Puno je lakše iscrpljivati se od rada, truditi se u odnosima i prelaziti sve svoje granice, nego osjećati svjesno ili nesvjsno ta uvjerenja “ja nisam dovoljno dobar, ne vrijedim” i krivicu, tugu, strah i druge neprijatne emocije koje ova uvjerenja nose. Upravo iz ovog razloga i kada neko dođe na terapiju zbog burnouta, ne radi se samo na simptomima koje osoba osjeća, već na njenim obrascima, uvjerenjima koja su je uvela u to stanje, jer sve dok su ti obrasci i uvjerenja prisutna, osoba će da ima isti način ponašanja i osjećanja, i poslije jednog burnout-a, vrlo vjerovatno da će ući u drugi, odnosno opet sagorijeti, ili nikada se u potpunosti zaliječiti.
*Gore naveden primjer je samo jedan primjer unutrašnje dinamike koji se često sreće u praksi. Ne funkcioniše sistem svake osobe koja se nađe u burnout-u na ovaj način.
3. Hronični stres
Često doživljavanje visokih razina stresa dovodi vas u stadiji hroničnog stresa. Kao rezultat toga, vaše vještine rješavanja problema i izvedba dodatno opadaju i u ovom trenutku počinjete osjećati da ste izvan kontrole i nemoćni. Čini se da vaši napori ne daju iste produktivne rezultate kao prije. Kako biste izbjegli suočavanje s pritiskom svojih zadataka, možete odugovlačiti i odgađati. Možda vas neće hvaliti ili priznavati za vaša postignuća, što može stvoriti osjećaj nesposobnosti i neuspjeha, ili prosto vi, sami u sebi imate osjećaj neefikasnosti i neuspješnosti. Hronični stres utiče na vaše mentalno i tjelesno zdravlje i dodatno pojačava simptome opisane u fazi 2. U ovoj fazi osoba se češće i lakše razboli. Osim toga, više ne možete tako dobro regulisati svoje emocije. Čak vas i male stvari mogu učiniti agresivnim, ogorčenim ili tužnim. Možete negirati probleme i distancirati se od kolega i društvenog života. U ekstremnim slučajevima, kako bi pobjegli od negativnih emocija, neki se ljudi mogu čak početi samoliječiti alkoholom ili drogama. Drugi ljudi pak u ovom slučaju pribjegnu tabletama za smirenje. Lijekovi iz grupe lijekova za psihu: anksiolitici, antidepresivi i antipsihotici sami po sebi nisu negativni, o njima postoji puno predrasuda. Ponekad u procesu oporavka osobe su nužni, jer je stanje osobe takvo da bez podrške lijekova, psihoterapija ili bilo koji drugi oblik rada prosto nije moguć i učinkovit. S druge strane, piti lijekove na svoju ruku, što se često dešava, da posuđujemo lijekove od ljudi kojima su dostupni, da ne pratimo njihovo konzuminranje onako kako nam je prepisano, tj pijemo ih neredovno, preskačemo, “jutros se osjećam bolje pa neću popiti, ali večeras mi je krenula jaka tjesko i popiću i više nego što mi je prepisano”, je veoma opasno. Lijekovi ove vrste kada se uzimaju na nekontrolisan način prave biohemijisku pometnju u mozgu, i otežavaju nam proces oporavka, čak postaju i kontraproduktivni. Takođe, uzimanje samo lijekova, bez promjene životnih navika, stila života, i rada na sebi u smislu promjene određenih uvjerenja i obrazaca, nas ne vodi nigdje. Lijekovi će nas umiriti privremeno, dok ih pijemo, sami po sebi neće napraviti promjenu u nama. Važno je biti svjestan toga da nekontrolisana upotreba lijekova, ili prosto pijenje lijekova bez promjene životnog stila i sebe, često vodi u tabletomaniju, što je takođe vrsta ovisnosti.
4. Izgaranje
Ova faza je sama po sebi izgaranje. Ne rješavanje prethodnih faza/simptoma na vrijeme može rezultovati kritičnim razinama iscrpljenosti koje će otežati suočavanje s radnim i svakodnevnim životnim zahtjevima. Kontinuirani osjećaj neuspjeha i nemoći na kraju dovodi do osjećaja očaja. Ne vidite “izlaz” iz okolnosti i postajete ravnodušni.
Fizički simptomi mogu se i dodatno pojačati. Osim što ste stalno umorni, imate stalne probleme s probavom, hronične glavobolje, možete doživjeti i nagle promjene u ponašanju i raspoloženju. U ovoj fazi može biti izraženo razvijen osjećaj sumnje u sebe i pesimističan pogled na posao, odnose i život.
5. Habitualno sagorijevanje
Kada se ne uspijevate oporaviti od izgaranja, simptomi postaju dio vašeg života. Pokušaji da se vratite u uobičajeno funkcionisanje izazovniji su nego ikada prije. Osim što se ovo stanje odražava na na vašu karijeru, može se odraziti se i na mnoge druge aspekte vašeg života, uključujući odnose sa ljudima, hobije, zadovoljstvo životom, fizičko zdravlje. Počinjete da se osjećate tužno, bespomoćno i beznadežno. Ovo je trenutak kada burnout, prelazi u afektivni poremećaj, odnosno nastupa depresija.
Važno je biti svjestan da burnout, ili pojava bilo kog stanja kod osobe nije stvar jačine ili slabosti. Mi smo ljudi, ne roboti, i imamo limite. Kako imamo fizičke, tako i psihičke limite. U poređenju sa fizičkim stanjima, bilo ko od nas sada da izađe iz kuće i počne da hoda, hodali bi do jednog momenta. Neko bi se srušio za 7 sati, neko za 9, neko za 30 sati hoda. Poneta je da bi se srušili, jer tijelo ne može da podnese. Koliko bi hodali zaviti od mnogih faktora, koliko kondicije imamo, kakvi su vanjski uslovi, teren po kom hodamo, temperatura (nije isto hodati na 15 i 40 stepeni), i još dosta toga, ali krajnji ishod je taj da se u jednom momentu rušimo. Ni psiha nije drugačija od tijela, može da izdrži stres psihičke prirode (kao što i tijelo trpi stres fizičke prirode, npr. visoke/niske temperature, fizički napor) do jednog trenutka, a onda “padamo”. Vjerovatno sebi ne bi rekli: “jesam slabić, ne mogu da hodam 30 sati u komadu”, a s druge strane mnogo nas sebi kaže “kako sam slab” kada krenu neki simptomi sagorijevanja, kada se umorimo kada osjećamo da ne možemo više. A obično se ne osvrnemo i ne kažemo “pa ja ovim tempom živim zadnjih 5 godina, i previše sam izdržao/la”.
